jeudi 13 novembre 2014

Sećanje je lepo

ružičnjak,katalog,ljubomora,pokraj,šljunak

 Ležao je na plaži i slusao umirujući šum mora koji ga odvodi u san. Usnio je ružinjak čiji se kraj nije nazirao. Osvrtao se oko sebe, ali je pogled mogao da uhavti samo nepregledno, ravno, polje ruža. Ispred njegovog pogleda stvorilo se lice. Isprva mu je to lice delovalo nejasno, pogled mu je bio zamućen. Ali, u dubini svoje duše znao je da je ona, želeo je da bude ona. I bila je ona, raspuštene crne kose koja je lepršala na vetru, punih bledo-crvenih usana iz kojih je zračila toplota strasti, vlažnih crnih očiju koje su odavale dve reči koje je silno želeo da čuje sa njenih tako lepih usana, "volim te". Na mah se uplašio, ustkunuo je jednim dugačkim ali nespretnim korakom. Sada je imao jasniju sliku ispred sebe. Imala je na sebi crvenu haljinu pripijenu uz telo. Ličila mu je na devojku iz katologa sa savrsenom figurom koja reklamira odeću. Ispružila je jedan dugačak, elegantan korak prema njemu. Činilo mu se kao da ona lebdi. Ponovo se našla ispred njega. Pogled je usmerio na njeno desno rame. Zatim je pogled spustao niz njenu ruku i zadržao se na njenim prstima. Pogled je vrati na njene oči. Gledao je pravo u njih, gledao je u to "volim te" i osetio je kako vrhovima prstiju nežno dodiruje predeo iza njegovog uha. Osetio je kako se taj dodir širi niz njegov vrat, zatim niz kičmu, zatim... Probudio se, osetio je ispod svojih ledja hladan šljunak koji mu je naježio kožu na ledjima. Prebacio se u sedeći položaj i ispustio težak izdah. Bio je ljubomoran na njega, znao je da ga ona voli, da nikada neće biti njegova. Vratio se u lezeći položaj. Rukom je posegnuo za malim peškirom pokraj njegove glave i prebacio ga preko svog lica. Ispred njegovih očiju sada je bila tama.