mercredi 12 novembre 2014

Džek

Eto mene..Malo sam preskočila kojim si mi rasporedom zadao ali nema veze,sve su tu..

jutro,plamen.novčanik,kreda,mrak 

Opet je kiša pokvasila ulice Londona. Mrak se duboko uvukao između krovova kuća i popalio svetiljke koje su se jedva nazirale u magli.
Noć kao da je suviše tiha u odnosu na prethodnu ako se izuzme poneki bat koraka što hodi po mokrom trotoaru.
Ding-dong, ding-donng....otkucavala je ponoć na Big Ben-u. U to, jedna mračna prilika u crnom kaputu i šeširom, zaustavi se po sredini ulice, krenu upaljač da zapali cigaretu.
Plamen mu osvetli neobrijano lice sa poddignutom obrvom što je pikirala na skazaljke tog velikog časovnika.

--Vreme je - pomisli. Zatim izvadi veliki novčanik iz džepa, smireno ga pogladi brišući poneku kap kiše sa
glatke kožne površine, a fotografija žene koju je naknadno izvadio iz njega, bila je požutela, crno mastilo kojim je bilo nešto ispisano u gornjem uglu,
razlilo zbog velike vlage u vazduhu.
U glavi mu je zvonilo : "Ona je sledeća..." i krenuo je prema jednoj kući od crvenih cigala, uobičajenom za englesko podneblje. Vrata su bla otključana. Ušao je.

Prošlo je nekih desetak minuta kada je izašao nečujno kao duh, svestan da jutro neće skoro a ovaj kvart će tada vrveti od policije.
Opet je pripalio cigaretu. Kreda mu se belasala u ruci kada je ispisivao na zidu kuće :

Voli te tvoj Džek

Onda je nestao u tmini, ostavljajući oblak duvanskog dima kako pleše sa gustom, londonskom maglom ispred vrata žene sa fotografije

He,he,opet muški rod...